Alan je kriv za sve

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole

Alan je kriv za sve

Počalji od MichaelaFi taj Sre Feb 01, 2012 6:51 pm

Ovo je dio za dnevnike, ne? Pa, ovo šta ću pisati je odprilike neka vrsta dnevnika.
Pišem priću, temeljenu na stvarnim događajima, ali su neke ipak dio moje bujne mašte.
Ukratko, prića je o mojoj prvoj velikoj ljubavi i problemima koje ona daje.
Nadam se da će vam se svidjeti, ide 1. poglavlje.

Zvrrrr!
Zazvonila je budilica tog ljetnog, sunčanog i sparnog dana. Udarila sam je rukom i okrenula sam se na drugu stranu. Nisam niti slutila da bi taj dan mogao biti drugačiji od ostalih, da bi mogao okrenuti moj monotoni ljetni život nabolje. Bilo je vruče, prevruće, trebalo mi je osvježenje. Čak je i moja bijela široka majica za spavanje bila previše. Odlučila sam ustati iz kreveta, ranije no inače.
Odjenula sam se, kratke hlače i neka široka muška majica, uvijek isto. Brat mi je govorio da sam dosadna, uvijek jednaka, nikakvih promjena nije bilo kod mene. Zato što sam ih mrzila. Nisam željela da se išta mijenja, osim nabolje. Navukla sam crne papuče i uzela mobitel sa noćnog ormarića. Imala sam poruku, od Aaidena. Pa naravno, tko bi drugi slao poruke u 10 sati ujutro.
"Hei Lisa! More danas popodne? Dolazim po tebe u 2." Bilo je ispisano u poruci. Odmah sam odgovorila kako ću biti spremna. Aaiden mi je bio najbolji prijatelj još od vrtića. Nikad se nismo razdvajali, svugdje smo išli zajedno, sve smo međusobno govorili. Bili smo najbolji, bezobzira na to što smo fizički bili totalno ne spojivi. On je bio visok, crnokos dečko, mršavih nogu i lijepog tijela, košarkaš, dok sam ja bila niska, prosječne debljine, duge narančaste kose i plavih očiju koje su se nenormalno isticale. Dok je on bio poprilično spretan, ja bih zapinjala za svaki slijedeći kamen, zato smo oduvijek izbjegavali plaže na kojima je bilo kamenja.
Spustila sam se dolje, u kuhinju. Obavijestila sam mamu da idem na more sa Aaidenom poslije ručka. Na brzinu sam pojela krofnu za doručak, kao i obično. Prošetala svog malog psa boksera, kao i uvijek, slušajući Gunse. Uvijek je sve bilo isto – iste pjesme, isti park, sa istim ljudima na istim klupicama dok im se isti psi igraju u istoj travi. Sjela sam na jednu od slobodnih klupica, puštajući psa da se rastrči po livadi i obavi sve što treba. I taman kada je počela svirati nova pjesma, na klupicu je do mene sjeo Leonard, jednu godinu stariji dečko iz moje škole. Družili smo se samo ljeti, na toj klupici, u školi nikad nismo puno pričali, društva su nam bila različita. Izvadila sam slušalice iz ušiju i pozdravila ga. Imao je malog bijelog maltezera.
Sjedili smo, pričali uobičajene stvari, o psima, o njegovom životu u Francuskoj, o mojem nestašnom dvije godine mlađem bratu… bilo nam je zabavno. Smijali smo se. Po ljeti smo se međusobno mogli zvati prijateljima, ali mrzila sam činjenicu da se razilazimo sa početkom škole, ali ove godine to nije trebalo biti tako. On je kretao u srednju školu, dok sam ja još jednu godinu u osnovnoj, nastavit ćemo odlaziti sa psima u isti park, i ostat ćemo u dobrim odnosima, to smo željeli i to nam je odgovaralo.

"Lisa, Tony!" zvala je mama iz kuhinje da siđemo na ručak. Ostavila sam crni ruksak na krevetu i spustila se dolje. Cijela je kuhinja mirisala na ukusan ručak, moj omiljeni. Pohano meso i umak od gljiva, obožavala sam to. Moj brat Tony cijeli je ručak blebetao o tome kako je košarkaška utakmica nepravedno završila i kako sudca treba zatvoriti. Ja sam se tome samo smijala, što sam drugo mogla. Voljela sam igrati košarku, ali nisam je gledala na tv-u. I baš kada sam stavljala posljednji zalogaj u usta, netko je pozvonio na vratima. Tony je ustao i otišao otvoriti.
"Aaiden!" viknuo je iz hodnika. Na brzinu sam strpala tanjur i pribor u mašinu za posuđe i otrčala u sobu po ruksak. Na brzinu sam skinula papuče, stavila japanke, uzela torbu i izletjela vani. Pozdravila sam mamu, tatu i Tonya, i izašla.
Vani me dočekalo iznenađenje. Tamo nije bio samo Aaiden, već je sa njim bio i Alan. Alan je bio po visini negdje na pola puta između Aaidena i mene, ali je zato po debljini nadmašio i sebe samoga. Bio je nešto deblji 14ogodišnjak, nas smo troje išli zajedno u razred. Alan je oduvijek bio odličan prijatelj sa Aaidenom, a Alan i ja smo se družili na prekide. Mjesec bi dana bili odlični prijatelji, pa bi se onda malo manje družili, ali još bi uvijek bili tu, i tako naizmjence.
Bilo mi je drago što ga vidim, zbilja je. Nas smo troje zajedno krenuli na obližnju plažu, gdje smo nekad znali dolaziti, i gdje nije bilo baš puno ljudi, najčešće samo mi, i neki stari dede i bake. Alan i ja nismo se vidjeli cijelog ljeta, zato smo imali mnogo tema za razgovor.
"Pa, Lisa, jesi našla nekog dečka?" Pitao me vragolastim osmjehom. Odmahnula sam glavom i nasmijala se, jer sam znala da je on našao curu. Zapravo, bacio je oko na jednu, a čini se da je i ona na njega. Aaiden je otišao u dućan, kupiti vodu, a mi smo ga ostali čekati vani.
"A šta kažeš na Aaidena?" pitao je. Napravila sam nekakvu čudnu grimasu.
"Ne, ne, on mi je kao brat, ne bih mogla biti sa njim." Rekla sam, točno na vrijeme kada je Aaiden izašao.
"Šteta." Rekao je Alan jedva čujno, sebi u bradu. Nastavili smo hodati do plaže, smijali smo se, pričali smo, sve je bilo super. Putem sam razmišljala o onome što je Alan rekao. Možda… možda se sviđam Aaidenu? Ma ne, nemoguće. Govorila sam samoj sebi.
Kada smo stigli na plažu, tamo je bilo dosta njih, naših godina. Alan nas je upoznao, rekao je da je to njegova rodbina. O da, Alan je imao jako veliku obitelj, na sve strane, i svi su redom bili zabavni, dragi i dobri prijatelji. Neke od tamo, poput Alanovih sestrična Dorothy i Bloom i sestre Sarah, već sam od prije poznavala. Bilo nas je desetak, i bilo nam je super. Skakali smo, plivali, zezali se.

"Hej, ljudi, tko bi igrao Split?" pitala je Dorothy.
"Šta je to?" pitala sam.
"Neka igra kartama. Imaš ih četiri u ruci, moraš skupit četiri iste. Igra se u parovima, tko skupi sve četiri, mora paru pokazati tajni znak, i on kaže Split. To paru donosi 1 bod, a igra se do 3, sa 2 razlike." Objasnila je.
"Može, odlično, igram!" rekla sam veselo.
"Ja igram sa Zelenom!" čula sam veseli glas iza Dorothy. Provirio je očima iza njenih leđa. Bila je to ljubav na prvi pogled, bio je savršen. Imao je plave oči boje bistrog neba, mogla sam se utopiti u njima. Imao je kosu koja se još nije odlučila želi li biti smeđa ili plava, podšišana sa strane.
"Hajde Dora, makni se da sjednem nasuprot nje." Rekao je. Ona se pomaknula i sjela nasuprot Sari. Da, ja sam bila ta Zelena sa kojom je želio igrati. Zašto Zelena? Pa naravno, zbog mojeg kričavo zelenog kupaćeg. Sarah i Dorothy su otišle sa strane kako bi dogovorile znak.
"Samo sklopi karte." Rekao je. Savršeno. Pomislila sam.
"Ja sam Melisa, usput. Ali zovi me Lisa." Rekla sam i nasmiješila se.
"Za mene si i dalje Zelena. Simon." Rekao je uzvrativši osmjehom, i baš su se tada Sarah i Dorothy vratile. Igrali smo, pobjeđivali smo. Simon bi zapazio svaki njihov pokret, ništa mu nije promicalo. Obožavam Alanove rođake. Stalno mi je letjelo glavom. Uvijek kad sam bila sa njima, ili sa barem jednim od njih, bilo je više nego zabavno. Oni su jednostavno zračili veseljem i širili pozitivnu vibru. Simon i ja prvu partiju smo dobili 3:1, a sljedeću 4:2.
"Ajde Simon sad igramo ti i ja jednu." Rekao je Alan pokušavajući se ugurati na moje mjesto. Bilo je očito da su Simona svi voljeli.
"Ne može, ja igram samo sa Zelenom." Odgovorio je i ustao. Pružio mi je ruku. "Idemo u vodu." Rekao je. Uhvatila sam ga za ruku i on me povukao. Ustala sam, i potrčali smo prema molu, na čujem je kraju bio izgrađen nešto viši dio, kojega su sa tlom povezivale smo metalne stepenice, i nekoliko kamenih stupova.
"Danas su stavljene, napokon." Rekao je, penjući se po stepenicama. Stali smo gore, na vrhu, gdje sam ranije bila samo nekoliko puta, iz razloga što nije bilo stepenica. Simon mi je namignuo i vragolasto se nasmiješio.
"DOKTOR!" viknuo je odražavajući se od Trampa i pao u more sa potpuno ispruženim nogama. Izronio je i viknuo.
"Ti nisi normalan!" viknula sam mu skočivši na noge. Kada sam izronila, nije ga bilo. Okretala sam se oko sebe, da pogledam gdje je, no nije ga bilo. Odjednom sam osjetila kako me nešto vuče za noge, brzo uzela zrak i nešto me potopilo. Izronila sam, a tamo se Simon slatko nasmijao. Skočila sam na njega, pokušavajući ga potopiti.
Dan je bio savršen. Sunčan, topao, more je bilo ugodne temperature, a pijesak za odbojku vruć. Valjali smo se po njemu, igrali picigin, gađali se, sve je bilo odlično. Također, na našu je stranu plaže sunce ranije zašlo, pa nismo morali nositi sunčane naočale ili kape, voljela sam to mjesto, i te ljude. Zavoljela sam ih odmah.
Otišli smo ranije, oko 7. Vjerojatno zato što smo bili tamo od 2, a i ostali smo posljednji na plaži. Otišli smo zajedno, svi, nas 10ak hodalo je po vrućem betonu, kroz osunčane ulice. Ljudi su se za nama okretali, gledali su nas. Bili smo glasni i bilo nas je puno. Svi smo hodali, skidali japanke i ponovno ih stavljali na noge, svi osim Simona, on je vozio biciklu. Negdje na pola puta između plaže i mog stana, rekao je da sjednem. Sjela sam na sjedalo, smijući se. Primijetila sam Aaidenov pogled, bio je čudan, nisam ga mogla nikako protumačiti.
"Drži se za mene." Rekao je Simon, stavljajući mi ruke oko njegovog struka. Krenuli smo, jurili smo. Smijala sam se, vjetar kojeg je Simon stvarao mrsio mi je kosu i puhao mi u lice. Osjećala sam se slobodno kao ptica.
"Skreni tu, da ne idemo po stepenicama!" rekla sam pokazujući na putić koji je vodio oko parkića. Naglo je skrenuo na njega, zatresli smo se, no to nas nije omelo. Omelo nas je ono na kraju putića, mala crvena ogradica koja je putić dijelila od jako nakošene livade. Nije stigao skrenuti na vrijeme, pa smo prednjim kotačem lupili u ogradicu.
"Jesi živa?" pitao je, okrećući glavu prema meni. Kimnula sam i nasmiješila se.
"Dobro je." Rekao je i nastavio voziti. "Sad se čvrsto drži, prelazimo sa trotoara na cestu." Rekao je, a ja sam se priljubila uz njega. Malo smo se stresli spuštajući se, i zatim nastavili niz cestu. Tamo sam sišla, dala mu pet i otišla. Osmjehnuo mi se i mahnuo. Bila sam ispunjena, u potpunosti. Bila sam sretna, vesela, osjećala sam se kao da će iznad mene zauvijek blistati sunce, kao da će ptice zauvijek oko mene cvrkutati i kao da će sve zauvijek biti ovako savršeno. Osmijeh mi nije silazio sa lica.
Kada sam stigla kući, nikoga nije bilo. Bacila sam torbu u kut hodnika i počela sam skakati i plesati kao kakav luđak. Pustila sam pjesmu od Taylor Swift, Mine. Obožavala sam ju, uvijek sam ju slušala. Bila je baš onako vesela, to je bila pjesma na koju sam plesala uvijek kad sam bila sretna. Pogledala sam kroz prozor, a tamo su taman prolazili Alan, Aaiden i svi ostali, osim Simona. Htjela sam otvoriti prozor i pozvati Aaidena gore, ali sam odustala od te ideje. Pjevušila sam si u bradu dok sam stavljala ručnik i kupači da se suše na štriku.
"Lisa?" čula sam dozivanje iz hodnika. Potrčala sam u hodnik, a tamo je Tony zatvarao vrata.
"Već si doma?" pitao je zbunjeno. Kimnula sam. Tada sam shvatila da sam ostavila ruksak u kutu hodnika. Uzela sam ga i potrčala gore, u svoju sobu. Iako smo bili u stanu, moja je soba bila u potkrovlju. Zidovi su bili obojani u blijedo rozu, ugodnu za oči. Bacila sam se na krevet, izvalila sam se koliko sam bila duga i široka. Bila sam sretna, i nisam tu sreću mogla zadržati za sebe, morala sam je podijeliti sa nekim. I točno sam znala s kim. Uzela sam mobitel u ruke i utipkala broj. Nakon nekoliko trenutaka, sa druge strane se čuo jako poznat glas 13ogodišnjakinje koja je izgledala kao prosječna 24ogodišnjakinja.
"Molim?" pitala je blagim, prijateljskim glasom.
"Briggite! Kada? Za 5 minuta. Gdje? Uobičajeno mjesto. Zašto? Zato jer mi se dogodilo nešto što ne bi nikad rekla!" brzo sam rekla u slušalicu.
"Dolazim!" viknula je i poklopila. Briggite je bila moja najbolja prijateljica, ujedno i susjeda iz zgrade do. Čudno, upoznale smo se tek kada smo krenule u školu, i od tada smo odlične. Idemo u susjedne razrede, ali to nam je nevažno, zapravo, još i bolje. Bile su česte one situacije kada bih zaboravila kupiti tempere za likovni, a ona ih je imala kod sebe, i nisu joj trebale. I ponekad bismo kupile samo jedan atlas za geografiju, ili knjigu iz tehničkog ili fizike, pa smo se izmjenjivale po satovima.
Znate, iako više volim i više mi odgovara muško društvo, za neke je stvari prijateljica jednostavno neophodna. Briggite i dvije godine mlađa Luise bile su tu uvijek kada Aaiden i Alan nisu razumjeli problem. A toga je u posljednje vrijeme bilo sve više. Aaiden je znao sve dečke koji su mi se ikad sviđali, smijao im se iza leđa, jer je on jednostavno takav. Bio je tu za mene svaki put kad bih bila povrijeđena, tukao je sve predamnom. Ali, za neke sam se stvari morala pojadati osobi istog spola.
Izašla sam vani, na stepenice ispred dviju zgrada, na naše uobičajeno mjesto. Odjednom je iz ulaza izletila crna prilika. Bila je 10ak centimetara viša od mene i srednje debljine. Imala je crnu kosu do malo ispod ramena. Uvijek je bila ravna, ispeglana, osušena. Ali sada su lokne samo poskakivale oko nje, izgledala je prekrasno. Crna trenerka koja se sa uskog širila prema tlu stajala joj je kao salivena. Široka crna majica sa bijelim natpisom dopunila je izgled. Visoke patike jedva da su se primijetile ispod trenerke. Kosa joj je još bila malo mokra, no to se nije primijetilo. Na licu se nije vidio niti tračak pudera ili maskare, lice je bilo potpuno čisto.
"Mora da me oči varaju." Rekla sam gledajući u Briggite. Samo se nasmiješila i zagrlila me. To nije bila ona, uopće nije ličila na samu sebe. Njena je kosa uvijek bila ispeglana i ravna, lice je bilo pokriveno puderom i maskarom, a odjeća nije ni malo nalikovala na ovu sada. Stara Briggite nosila je uske hlače, koje se, po mojem mišljenju, nisu mogle obuči u 2 minute, kao i svake normalne traperice i nosila je uske majice sa velikim dekolteom. Naravno, ne smijem zaboraviti cipelice – sandalice sa kajišićima i malom peticom, ili, kada zahladi, obične balerinke ili pak visoke crne čizme, također na malu petu. Izgled stare Briggite nije mi se nimalo sviđao, no, nekako sam prešla preko toga i pomirila se sa činjenicom da će zauvijek izgledati kao 24ogodišnjakinja koja radi kao tajnica u velikoj firmi. Ova nova Briggite izgledala je mnogo ljepše, i što je najvažnije, izgledala je kao normalna 13ogodišnjakinja.
"Što ili tko ti se dogodio?" pitala sam zbunjeno odmjeravajući je od glave do pete.
"Ništa i nitko." Nasmijala se. "Ovo mi se jednostavno više sviđa." Nasmješila sam joj se od uha do uha.
"Nego, što je bilo tako hitno?" pitala me. Namjestila sam se na stepenici i počela pričati o tome kako sam upoznala Simona, i kako mi se odmah svidio. Ispričala sam joj sve u detalje.
"Čovječe!" rekla je. "I sutra idete na more, jelda?" pitala je. Nasmijala sam se od uha do uha.
avatar
MichaelaFi
Member

Broj komentara : 22
City cash : 10688
Popularnost : 0
Join date : 26.01.2012
Age : 20

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alan je kriv za sve

Počalji od ShadowKiss taj Sre Feb 01, 2012 6:53 pm

budući da to nije pravi dnevnik, mislim da to ide pod kutak
avatar
ShadowKiss
Hollywood Designer

Broj komentara : 1926
City cash : 15901
Popularnost : 20
Join date : 02.01.2011
Age : 24
Mjesto : Loserville

Pogledaj profil korisnika http://music-fantasy.forummotion.com

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alan je kriv za sve

Počalji od MichaelaFi taj Sre Feb 01, 2012 6:55 pm

U redu. Da izbrišem ovo i napravim novu temu tamo?
avatar
MichaelaFi
Member

Broj komentara : 22
City cash : 10688
Popularnost : 0
Join date : 26.01.2012
Age : 20

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alan je kriv za sve

Počalji od Spoiled. taj Sre Feb 01, 2012 6:56 pm

Pa može se premjestit.
avatar
Spoiled.
Member

Broj komentara : 297
City cash : 11605
Popularnost : 1
Join date : 02.01.2012
Age : 24
Mjesto : Zagreb

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alan je kriv za sve

Počalji od ShadowKiss taj Sre Feb 01, 2012 6:59 pm

ja ću premjestit
avatar
ShadowKiss
Hollywood Designer

Broj komentara : 1926
City cash : 15901
Popularnost : 20
Join date : 02.01.2011
Age : 24
Mjesto : Loserville

Pogledaj profil korisnika http://music-fantasy.forummotion.com

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alan je kriv za sve

Počalji od Bubblz. taj Sre Feb 01, 2012 8:30 pm

Interesantno je LOL
Pročitao sam 80%.
Nekako mi je američki Very Happy
Me gusta

______________________________________________________________________

It's not that I don't want to see thing exactly as they happend ...
avatar
Bubblz.
Hollywood Designer

Broj komentara : 4733
City cash : 24110
Popularnost : 17
Join date : 02.01.2011
Age : 21
Mjesto : My Chair ♥

Pogledaj profil korisnika http://www.we-are-teens.com

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alan je kriv za sve

Počalji od MichaelaFi taj Sre Feb 01, 2012 8:43 pm

Hvala ti:)
avatar
MichaelaFi
Member

Broj komentara : 22
City cash : 10688
Popularnost : 0
Join date : 26.01.2012
Age : 20

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alan je kriv za sve

Počalji od ShadowKiss taj Sre Feb 01, 2012 9:24 pm

e da, predugo mi je pa ću sutra ujutro pročitat
sad sam samo preletila, vidim i ti si se amerikanizirala
tako sam i ja u svom romančiću, ne znam glupa su mi naša imena pa sam tamo odlučila sve smjestiti

EDIT: pročitala sam
tekst je simpa, ali trebaju mu mnogi gramatički ispravci
i jedna mala zamjerka, ako već smještaš radnju negdje izvan naše države moraš paziti na njihove običaje... tako ne možeš napisat da se igra kartaška igra Split (mislim da je to kod njih Cams, Cames il tako nekako) niti da igraju picigin bez provjere postoji li to tamo uopće
nemoj me krivo shvatiti, ali želim pomoći
avatar
ShadowKiss
Hollywood Designer

Broj komentara : 1926
City cash : 15901
Popularnost : 20
Join date : 02.01.2011
Age : 24
Mjesto : Loserville

Pogledaj profil korisnika http://music-fantasy.forummotion.com

Nazad na vrh Ići dole

Re: Alan je kriv za sve

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu